Učenici Gimnazije Županja ostvarili odličan uspjeh na Državnom prvenstvu iz atletike

Nemam više riječi, nemam više teksta, za ovu godinu potrošio sam svu tintu. Fantastičnu djecu veže fantastičan uspjeh. Ovi mladi ljudi su fenomenalni!! Kao nastavnik i mentor izrazito sam ponosan i sretan zbog njih“, ovo su riječi kojima je profesor Ivan Strukar nahvalio sjajne učenike i vrhunske sportaše iz Gimnazije Županja.

Učenici Gimnazije Županja u subotu su sudjelovali u Puli na Državnom prvenstvu iz atletike i pritom ostvarili odličan uspjeh. Djevojke su osvojile 13. mjesto u konkurenciji 21 škole, a mladići rekordno 6. mjesto u konkurenciji 22 škole. Ovo je samo još jedan u nizu uspjeha ŽUGI atletičara. Naime, 2018.godine mladići Gimnazije su se prvi put plasirali na Državno natjecanje, a godinu dana poslije su obje ekipe ostvarile plasman, i djevojke i mladići. Nažalost, sljedeće dvije godine natjecanja se nisu održavala zbog pandemije. No, već ove godine učenici Gimnazije ponavljaju uspjeh iz 2019. i obje ekipe osvajaju 1.mjesto na županijskom natjecanju. To je samo jedan od dokaza kakvi se sportski talenti nalaze u našoj školi. 
 

Ovo su pojedinačni rezultati iz Pule:
100m – Karla Trojan 15.mjesto, David Doknjaš 18.mjesto
400m – Anja Miličić 15.mjesto, Noa Matija Stojanović 16.mjesto
800m – Dora Džoić 9.mjesto, Josip Vilić 3.mjesto
1500m – Ana Prskalo 12.mjesto, Ilija Kopić 6.mjesto
Kugla – Tena Klobučar 19.mjesto, Dinko Bošnjak 22.mjesto
Skok u dalj – Petra Jemrić 14.mjesto, David Tadić 3.mjesto
Skok u visNikolina Džoić 3.mjesto, David Lovrić 6.mjesto
Štafeta (100, 200, 300, 400m) – K. Trojan, N. Džoić, N. Jelić, A. Miličić – 17.mjesto
D. Doknjaš, N.M. Stojanović, P. Nikoljačić, D. Džoić – 7.mjesto
Zamjene: Ozana Lakota, Gabrijela Novaković, Bruno Filipović

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Foto: www.skolski-sport.hr

Atletiku je u svojstvu IPL novinarke pratila i naša Županjka Ema Vidović, također gimnazijalka i bivša košarkašica KK Županja. Jedan od IPL intervjua koji je Hrvatski školski sportski savez objavio je i intervju s blizankama Džoić, Dorom i Nikolinom, koje su nastupile za Gimnaziju. Intervju prenosimo u cjelosti.

Zanimalo nas je koja su njihova prijašnja iskustva u sportu te koliko si zapravo međusobno pripomažu. 

Nasmijane blizanke Dora i Nikolina Džoić iz Županje vedro su nas dočekale te nam priuštili divan razgovor. Kroz priču su se sjetili raznih anegdota. Prečesto podcjenjujemo snagu dodira, osmijeha, ljubazne riječi, uha koje sluša, iskrenog komplimenta ili najmanjeg zagrljaja – svi oni mogu preokrenuti život, a sve ih nalazimo i u sportu.

Koje je najčešće pitanje ljudi kad shvate da ste blizanke?

Dora: Pa, najviše nas iritira pitanje koje smo i od vas, novinara, očekivale, a to je „Po čemu se razlikujete?“ Nas dvije smo u dosta toga slične, a opet različite, tako da na to pitanje nikad nemamo pravi odgovor, već ostali sami pronađu ono nešto što odvaja Doru od Nikoline i Nikolinu od Dore.

Dečki se nadmeću, a rade li to i cure?

Nikolina: Daa! To je najbolje! Uvijek se utrkujemo i uvijek smo jedna drugoj najveća konkurencija, ali i podrška. Kad se jednoj dogodi nešto što nije fer, druga uvijek mora reagirati, bez toga ne može proći. Kako obje treniramo košarku često se skupa pripremamo i vježbamo, a kad pobijedimo u nekoj utakmici, prvo trčimo jedna drugoj u zagrljaj. Stoga ja to nadmetanje uopće ne doživljavam kao nešto negativno, već kao nešto što nas obje gura prema naprijed, a činjenica da imamo dosta slične rezultate to dodatno potvrđuje.

Kad smo već kod rezultata, jeste li zadovoljni današnjim rezultatima?

Nikolina: Ja sam bila 3. u skoku u vis, a Dora je na 800 metara bila 9. od 22. Zanimljivo je da su nam rezultati isti kao i prošle godine, s čim smo zadovoljne, s obzirom da smo tek prvi srednje te da ćemo sigurno još napredovati, pa tako podizati rezultate, ali i očekivanja. Ovo nam nije prvo državno jer smo se dosta natjecale i kroz osnovnu, kad se jednom kreneš natjecati i osjetiš taj adrenalin, više nema nazad.

Uspješan sportaš nije biti lako, no kad imate ovakvu podršku, uspjeh je zagarantiran. Naše sjajne sugovornice bismo satima mogli slušati kako radosno i ponosno pričaju o sportu, kako se međusobno nadopunjuju, u njihovim odgovorima i po njihovim izrazima lica osjetilo se da je radost koja se dijeli s blizankom dvostruka, a da su blizanci čuda koja dolaze u parovima.

Odgovori