Nakon transfera Tomislava Stojanovića, bivšeg kapetana juniora Futsal akademije Sveti Patrik, u MNK Olmissum, prvoligaša iz Omiša, na Facebook stranici Škole futsala MNK Olmissum osvanuo je i intervju s njihovim novim Slavoncem. Intervju prenosimo u cjelosti.
Kroz seriju blic pitanja, predstavljamo vam našeg novog igrača u juniorima/seniorima, mladog ljevonogog Slavonca, Tomislava Stojanovića…
Za početak, možeš li nam se ukratko predstaviti?
– Ja sam Tomislav Stojanović i dolazim iz Županje. Maturant sam Ekonomske i upravne škole u Splitu i igrač MNK Olmissuma.
1️⃣ Potaknuli smo Tomislava da slobodno bude opširniji u odgovorima, inače bi ovaj intervju brzo završio, što je on sa smješkom prihvatio. Reci nam Tomo kada i kako si zapazio futsal?
– Iskreno, nisam ni znao za futsal prije. Trenirao sam veliki nogomet u Cibaliji i samo mi je to bilo važno. Ali u ljeto 2017. godine predsjednik Futsal Svetog Patrika, Antun Oršolić je pitao jednog mog prijatelja ima li kakvih talentiranih prijatelja koji bi htjeli trenirati futsal i igrati turnire. Prijatelj Bole je skupio nas iz društva, došli smo na betonsko igralište i tu je sve počelo. Srećom, odmah smo osvojili par turnira pa mi se svidjelo i, eto, ostao sam u futsalu.
2️⃣ Kažeš da si svoj futsal put započeo u Futsal akademiji Sveti Patrik. Za koje si sve selekcije igrao?
– U klub sam došao kao mlađi pionir, mislim krajem 6., početkom 7. razreda. Odmah na jesen sam igrao Masterse za starije pionire, pa kadete, sezonu u juniorima, prije nego li ću doći ovdje. Bio sam kapetan kluba i najbolji strijelac u njihovoj povijesti. Imam i jednu utakmicu za seniore u Kupu regije gdje sam zabio dva, zasad jedina, seniorska gola.
3️⃣ Koji događaj iz svoje dosadašnje futsal karijere bi izdvojio kao poseban, za tebe jako drag i bitan?
– Uf, ovo je baš teško pitanje, moram razmisliti! Ne znam stvarno, u ovih pet godina imam hrpu uspomena sa Svetim Patrikom. Puno pobjeda, trofeja, turnira, putovanja. Ako baš moram izdvojiti nešto, onda bi to bio osvojen međunarodni turnir u Novom Vinodolskom kod Kujtima Morine, kad smo kao kadeti pobijedili slovenskog prvaka Futsal Bronx. Ne toliko zbog pobjede, nego jer nas je na tribinama bodrila velika skupina Županjaca koja se tamo zatekla na ljetovanju. Uz to, poziv u kamp reprezentacije i transfer u Olmissum mi definitivno spadaju u najdraže uspomene i događaje zasad.
4️⃣ Bio si talentiran igrač velikog nogometa igrajući za HNK Cibaliju u 1. HNL za juniore. Možeš li nam reći kako to da si se odlučio samo za futsal? Tko je utjecao na tebe da doneseš tu odluku?
– Da, igrao sam za Cibu i tamo mi je bilo super. Od svih trenera pa do suigrača, no kako je vrijeme prolazilo shvatio sam kako se daleko bolje osjećam a i snalazim na parketu. Sloboda kretanja, driblanje, dueli, adrenalin, sve mi je to bilo bolje nego na velikom. Predsjednik/trener Oršolić mi je to često naglašavao, kao i ostatak ljudi iz Svetog Patrika, a igrajući protiv najboljih kadeta i juniora u futsalu u Hrvatskoj to sam shvatio i sam. Otac i majka su nakon par razgovora s ljudima iz futsala prihvatili njihove savjete da je ovo “moj pravi sport” i odlučili su me podržati u gradnji futsal karijere. I oni su vidjeli gdje sam “bolji” i gdje baš uživam. Odluka nije bila lagana, vjerujem da nije nikom tko dvoji između nogometa i futsala, ali ja sam debelo siguran da sam izabrao bolje.
5️⃣ Olmissum nije jedini klub koji je bio zainteresiran za tebe, nakon što se saznalo da odustaješ od nogometa i da si se odlučio za futsal karijeru. Možeš li nam ispričati zašto si se odlučio doći baš na Ribnjak i ovdje nastaviti svoj futsal razvoj?
– Kad sam prelomio da želim samo futsal, prvi koji mi se javio je jedan od mojih sadašnjih trenera, Denis Lukin. On me trenirao i u Splitu (Tommy) kad sam tamo bio na probi i nastavio me pratiti kroz objave, snimke naših golova i “lajv” utakmice. Odmah je nazvao ljude u klubu i pitao za moj status. Nakon toga sam ja pričao s predsjednikom i trenerima, koji su mi rekli kako bi bilo dobro da prihvatim poziv Olmissuma jer sam, prema njihovim riječima prerastao FSP i taj nivo juniorskog futsala. Mama i tata su bili iznenađeni s tom ponudom, nisu vjerovali. Na poziv voditelja akademije MNK Olmissuma, Ivice Krstulovića Opare, legendarnog Krste kako ga mi ovdje zovemo, otišli smo dolje u Omiš i Split na sastanak. Nakon razgovora s Krstom i Denisom, otac i ja smo prihvatili ponudu Olmissuma i sve se dogovorili u roku od 5 minuta. Nakon par dana, nekako se pročulo za Olmissum pa sam dobio još i poziv iz Futsal Dinama, no već smo dali riječ ljudima iz Olmissuma, a i trebalo je biti lud odbiti ovakav klub i sjajne uvjete kakve mi nitko drugi nije mogao ponuditi u Hrvatskoj.
6️⃣ Ovdje si nešto više od mjesec dana, kakvi su ti prvi dojmovi o klubu, tvojim suigračima (juniorima/seniorima) i trenerima?
– Kratko sam tu, a već imam osvojen trofej haha. Ma imam samo riječi pohvale, šta da kažem. Nisam uopće imao ideju kako je Olmissum perfektno uređen klub. To sam odmah shvatio kad me je po dolasku u Omiš dočekao sam predsjednik kluba, gospodin Mijo Milavić. Nisam mogao ni zamisliti da će me baš on provesti kroz klupske prostorije i trofejnu salu. Taj detalj ću pamtiti zauvijek. Ne znam što me se više dojmilo, mirnoća i skromnost predsjednika ili vrhunski opremljene klupske prostorije i predobra dvorana. Takav pristup vodećeg čovjeka puno znači mladom igraču u novoj sredini poput mene, a i dosta govori o njemu također. Suigrači i juniorski stožer na čelu s trenerima Markom, Denisom i Vicenzom su me prihvatili iste sekunde, a u seniorima tek tražim svoje mjesto, no svi su top, stvarno.
7️⃣Tko ti je od seniora ostavio najveći dojam po dolasku u klub?
– Onako na prvu, rekao bi kapetan Perišić, kao osoba i kao igrač. Imamo nas dvojica i poveznicu vam terena, s obzirom na to da je njegova sestra radila u osnovnoj školi u koju sam išao. Ali kako vrijeme prolazi, vidim da su to sve odlični igrači, a i osobe. Dobro je pa nisam jedini Slavonac u klubu, tu je i Sekulić kojeg sam volio gledati kako na TV-u tako i na turnirima po Slavoniji. Osim igrača, istaknuo bih i trenera seniora, Duju Maretića, koji je jedan od razloga zašto sam izabrao Olmissum. Velika mi je čast bila doći na seniorske treninge pod njegovim vodstvom. Stvarno je pedantan stručnjak i trener po mom ukusu, jer volim brzo igrat, s puno tempa i dinamike, što trener i traži od nas. Znam da sam nakon prvog seniorskog treninga ostao “paf”, a bome i umoran haha. Nadam se da ću se svojim radom i nastupima u juniorima nametnuti treneru za seniore, jer je s njima baš užitak igrati.
8️⃣ Imaš li futsal idola/uzora i koji igrač ti se najviše sviđa u svijetu?
– A volim igrače poteza, koji se ne boje driblati, pa mi je nekako najdraži Ricardinho. Stvari koje on izvodi i kakva ima rješenja, baš je po vrhunski. Volim stvarati višak, kreirat drugima prilike, a i atraktivno zabiti baš kao on.
9️⃣ Gdje se vidiš kroz deset godina, kao potpuno razvijen futsaler (gdje i za koga bi volio igrati)?
– Joj to nemam pojma, nisam baš razmišljao tako daleko. Ali recimo da bih volio ovdje ostaviti što dublji trag, da opravdam povjerenje ljudi koji su me doveli, a onda možda da zaigram u nekoj od jakih liga. Volio bih jednoga dana igrati i za reprezentaciju. Ako to uspijem, mislim da bih smatrao kako sam uspio u futsalu. Ali daleko je to sve, idem korak po korak.
? Za kraj, neka poruka od Tomislava za fanove Olmissuma?
– Nisam ja za neke poruke, radije mi dajte loptu pa će poruka sama doći. Ali ako baš moram nešto reć’, onda neka znaju navijači Olmissuma da ću svake sekunde davati sve od sebe na terenu, jer drugačije ni ne znam.
Hvala Tomi na odgovorima, a mi mu želimo puno uspjeha u dresu našeg kluba. Možda je bio malo skromniji u odgovorima, ali takav definitivno nije na parketu.
(Foto: MNK Olmissum / Facebook)