U okviru 59. Šokačkog sijela održana je Večer pučkih pisaca, tradicionalni program koji iz godine u godinu potvrđuje koliko je pisana riječ važan čuvar identiteta, jezika i običaja šokačkog kraja. Na ovoj posebnoj večeri nastupilo je 19 spisateljica i pisaca, koji su publici predstavili svoje literarne radove prožete zavičajnim govorom, sjećanjima i emocijama a većina pjesama je inspirirana motom ovogodišnjeg Sijela „Špenzle moje graničarsko ruvo”.
Večer pučkih pisaca već desetljećima zauzima važno mjesto u programu Šokačkog sijela, okupljajući autore koji stvaraju iz potrebe da zabilježe svakodnevicu, prošlost i duh svoga naroda. Upravo u toj iskrenosti i neposrednosti leži snaga pučke književnosti, koja se ne piše radi forme, nego radi čovjeka i zajednice.
O smislu i konceptu ove večeri govorio je Antun Lešić, član Izvršnog odbora Šokačkog sijela i organizator Večeri pučkih pisaca, istaknuvši kako je program osmišljen kao prostor susreta i zajedništva:
„Večer pučkih pisaca zamišljena je kao mjesto gdje autori mogu slobodno izgovoriti svoju riječ, onako kako je osjećaju i žive. Cilj nam je sačuvati šokački govor, običaje i način razmišljanja kroz pisanu riječ, ali i omogućiti da se ti tekstovi čuju, da žive među ljudima.“
Publika je s pažnjom pratila svako čitanje, prepoznajući u izgovorenim stihovima i proznim zapisima dijelove vlastitih iskustava i uspomena. Večer je protekla u ozračju poštovanja prema autorima i zahvalnosti prema svima koji svojim pisanjem doprinose očuvanju nematerijalne kulturne baštine.
Večer pučkih pisaca još je jednom potvrdila da Šokačko sijelo nije samo manifestacija folklora i običaja, nego i snažan kulturni prostor u kojem riječ ima težinu, a tradicija dobiva svoj zapis.
Sanja Pavelić