U Vrbanji uzgajaju ono što se rijetko viđa na slavonskim poljima – kikiriki

Uzgoj kikirikija u Vrbanji počeo je slučajno. Hrvoje Sučić, koji se s obitelji bavi ratarstvom, razmišljao je o tome što bi još mogli proizvoditi kada je naišao na oglas za sjeme kikirikija. Naručio je 250 sjemenki i odlučio pokušati. Supruga Ivana i on prvotno su planirali kikiriki uzgojiti na manjoj površini, kako bi vidjeli kako će uspjeti. Kada je proizvodnja dobro krenula, odlučili su dobiveno sjeme prenijeti na veću površinu.

„Na kraju, to je jako dobro niklo, sve je bilo super i odlučili smo to sjeme što smo dobili prenijeti na malo veću površinu i već tako krenuti s tim, ne znajući što nas čeka u budućnosti“, kaže Sučić.

Na početku o uzgoju kikirikija nisu znali mnogo. Informacije su pronalazili na internetu, uključujući iskustva proizvođača iz drugih država, a probleme su rješavali tijekom same proizvodnje. Kikiriki se sije u svibnju, dok vađenje počinje početkom ili sredinom listopada. Nakon vađenja iz zemlje slijedi još nekoliko faza obrade prije nego što se dobije konačan proizvod.

Sučić smatra kako je jedna od prednosti kikirikija njegova otpornost na visoke temperature. Kako kaže, ljeta su sve toplija i toplina sve dulje traje, što toj kulturi odgovara više nego nekim tradicionalnim ratarskim kulturama. Uzgoj ipak zahtijeva dosta rada. Posebno je zahtjevno održavanje parcele bez korova, a veliki dio posla obavljaju sami, uz pomoć roditelja. Dio korova uklanjaju kultivacijom, ali je i dalje potreban ručni rad.

Ove su godine proizvodnju dodatno olakšali navodnjavanjem. Kroz općinsku mjeru uspjeli su izbušiti bunar i nabaviti manji sustav za navodnjavanje koji trenutačno zadovoljava njihove potrebe. Kikiriki, kaže, ne traži velike količine vode, ali mu je ona potrebna u određenim fazama razvoja, osobito tijekom srpnja.

Za vađenje i obradu danas koriste mehanizaciju koju su nabavili kroz mjere financirane sredstvima europskih fondova. Samo vađenje obavlja stroj, dok nakon toga slijedi vršenje. Prema njegovim riječima, za te poslove nije potreban velik broj ljudi pa očekuju da će ih moći odraditi članovi obitelji.

Upravo kao malo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo vide i svoju budućnost. Trenutačno, nemaju prostora ni mogućnosti za veliko proširenje proizvodnje, a važnija im je kvaliteta proizvoda od same količine.

Foto: Crokiki

Jedna od težih sezona bila je prije dvije godine, kada su imali velik problem s voluharicama. Prema Sučićevim riječima, uništile su oko 80 posto uroda. Kikiriki na polju ostaje među posljednjim kulturama pa su se voluharice, nakon pšenice i kukuruza, preselile na kikiriki. Unatoč velikom gubitku, proizvodnju su nastavili.

Danas kikiriki uzgajaju na oko hektar i pol. U prosječnoj godini ta im površina može donijeti između dvije i dvije i pol tone bruto prinosa.

Osim kikirikija, proizvode i maslac od kikirikija. Sučić kaže kako od kupaca dobivaju dobre povratne informacije o njihovim proizvodima, a posebno ističe da ih proizvode bez dodataka i aditiva.

Od početnih 250 sjemenki do današnje proizvodnje na hektar i pol, uzgoj kikirikija postao je dio njihova obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Proizvodnju nastavljaju razvijati oslanjajući se na vlastito iskustvo, mehanizaciju i rad članova obitelji.