Priče iz našeg kraja

Hrvatski radio Vukovar bio je glas opkoljenoga grada

Sanja Pavelić · 18. studenoga 2026. · 226 pregleda

Hrvatski radio Vukovar bio je glas opkoljenoga grada
Foto: Steve Chapman-Bertelli/Dnevno.hr

U vrijeme najtežih dana obrane Vukovara Hrvatski radio Vukovar bio je puno više od radijske postaje. Bio je glas opkoljenoga grada, važna veza s ostatkom svijeta i izvor informacija ljudima koji su svakodnevno živjeli pod granatama. O ulozi radija, odgovornosti ratnog izvještavanja, suradnji sa Sinišom Glavaševićem i odlasku iz Vukovara u studenome 1991. godine govorio je Josip Esterajher, nekadašnji glavni urednik Hrvatskog radija Vukovar.

U Vukovar je došao početkom lipnja 1991. godine. Situacija je već tada bila napeta, ali, kako se prisjetio, nitko nije mogao zamisliti razmjere tragedije koja će uslijediti. U početku je očekivao da će, unatoč teškim okolnostima, nastaviti obavljati uobičajeni novinarski posao. Vrlo brzo pokazalo se da će uloga radija biti mnogo veća.

„Kada sam preuzeo odgovornost, mislio sam da idemo raditi svoj novinarski posao u teškim okolnostima, informirati ljude i pružiti im objektivnu istinu. Međutim, vrlo brzo radio je postao jedina pupčana vrpca s ostatkom svijeta, jedini način na koji se u opkoljenom gradu disalo, čulo i znalo da nismo sami. Siniša i ja, uz sve naše kolege, znali smo da svaka izgovorena rečenica ima težinu života i smrti, da nas slušaju i branitelji na položajima i obitelji u skloništima, ali nismo odustajali ni na sekundu”, prisjetio se Esterajher.

Jedan od najvećih izazova bio je prikupljanje i provjeravanje informacija. Prisjetio se razgovora s jednim zapovjednikom kojemu je javio da zrakoplovi JNA nadlijeću Vukovar. Sugovornik je najprije tvrdio da zrakoplovi ne lete. Esterajher je tada podigao telefonsku slušalicu kako bi se čula njihova buka, nakon čega je dobio odgovor: „Lete, ali ne bombardiraju.” Esterajher je dodao kako je toga dana, koliko se sjeća, granatirana lokacija na području bivše općine Vukovar, pri čemu je bilo ranjenih i poginulih.

Novinari su informacije prikupljali na terenu, razgovarali s ljudima na kontrolnim punktovima i pokušavali stupiti u kontakt s mjestima za koja se doznalo da su bila napadnuta. Međutim, zbog kratkih rokova prije emitiranja vijesti i prekida komunikacija nije uvijek bilo moguće sve provjeriti. Ponekad bi se tek nakon objave pokazalo da informacija nije točna. Ni neposredna svjedočenja nisu uvijek bila pouzdana.

Snimka zaslona 2026-11-17 135305.webp
Foto: Steve Chapman-Bertelli/Alfred Hill, Zvezdana Polovina, Josip Estereicher, Vesna Vuković, Siniša Glavašević i fotograf/Dnevno.hr

Esterajher se prisjetio slučaja kada je u zapovjedništvo došao branitelj tvrdeći da je vidio ranjene Glavaševića i i njega. Esterajher je odmah reagirao jer se, kako je objasnio, prethodna dva do tri sata nisam se pomaknuo iz zapovjedništva. Takva su iskustva pokazivala koliko je u ratnom kaosu bilo teško razlučiti provjerenu informaciju od glasine.

Novinari su ponekad morali donositi zaključke i na temelju posrednih pokazatelja. Esterajher je opisao situaciju u kojoj su na određenom dijelu bojišta jedan dan uočena tri protivnička voda, a sljedećega dva. Razgovarajući s vojnikom, pokušali su razumjeti što se dogodilo. Mogli su samo pretpostaviti da je nakon prethodnog sukoba jedan vod pretrpio gubitke ili bio onemogućen u daljnjem napredovanju. Takve procjene nisu bile potvrđene informacije, nego pokušaj razumijevanja događaja na bojištu u okolnostima u kojima je do pouzdanih podataka bilo teško doći.

Koliko je stranim novinarima bilo teško dočarati razmjere razaranja, pokazuje i anegdota o talijanskom novinaru koji je u početku bio skeptičan prema izvješćima o napadima na Vukovar. Nakon što je noć proveo u hotelu tijekom granatiranja grada, u strahu je došao na radio. Esterajher se prisjetio da su se kolege s njim i našalile, uz komentar kako možda nije baš tako strašno kao što mu se čini. Radio je, unatoč svemu, nastavio slati izvješća svjetskim novinskim agencijama, domaćim redakcijama i stranim dopisnicima kako bi se probila informativna blokada i javnost upoznala sa stvarnim događajima u Vukovaru.

Posebno mjesto u Esterajherovim sjećanjima zauzima Siniša Glavašević, prepoznatljivi glas Hrvatskog radija Vukovar i novinar s kojim je neposredno surađivao. Glavašević je već prije rata imao višegodišnje radijsko iskustvo, a osobito se isticao u kontaktnom programu. Volio je sjediti u studiju, razgovarati s ljudima, bio je duhovit i sklon šali. Esterajher ga pamti kao novinara koji je bio posebno nadaren za neposrednu komunikaciju sa slušateljima.

Snimka zaslona 2026-11-17 135250.webp
Foto: Steve Chapman-Bertelli/Branimir i Zvezdana Polovina, Alenka Mirković i Josip Estereicher/Dnevno.hr

U studenome 1991. situacija u Vukovaru postajala je sve teža. Grad je bio presječen na tri dijela, početkom studenoga pao je Lužac, a nakon što su neprijateljske snage izbile do Dunava kod silosa, mogućnosti izlaska iz okruženja bile su sve opasnije. Esterajher se prisjetio da je dio zapovjedništva, prema njegovu sjećanju, krenuo u proboj oko dva do tri sata. Odluka o odlasku nije bila jednostavna, a o mogućnostima su razgovarali nekoliko dana.

„Ostanak također nije bio opcija. Jednostavno vi niste imali dobru i sigurnu opciju i niste se mogli pouzdati da ćete preživjeti u bilo kojem pogledu”, rekao je Esterajher.

U noći sa 17. na 18. studenoga 1991. Josip Esterajher napustio je Vukovar. Prisjetio se i dogovora s kolegama da se nađu u zapovjedništvu u pet sati, a ako se ondje ne uspiju sastati, na punktu Šumara, prema Adici. Odatle se preko Vuke pokušavalo izaći u smjeru Nuštra. Siniša Glavašević prethodno je otišao u vukovarsku bolnicu posjetiti kolegicu čiji je suprug bio teško ranjen.

Glavašević je ostao u Vukovaru. Svoje posljednje izvješće iz vukovarske bolnice poslao je 18. studenoga navečer. U noći s 19. na 20. studenoga odveden je iz bolnice, a ubijen je na Ovčari 20. studenoga 1991. godine.

Svjedočanstvo Josipa Esterajhera donosi osobno sjećanje na rad novinara Hrvatskog radija Vukovar u okolnostima u kojima je informacija često značila puno više od vijesti. Bila je to odgovornost prema ljudima koji su slušali radio u skloništima i na položajima, ali i nastojanje da se istina o onome što se događa u opkoljenom gradu prenese izvan njegovih granica.

_SIM8715-2.webp
FOTO: FPZG

Podijeli vijest

Prati nas na Facebooku, X-u i Instagramu.

Slične vijesti