Seljačkom zabavom u organizaciji KUD-a „Tomislav” Županja završilo je ovogodišnje, 57. Šokačko sijelo, održano pod motom „Oj dorati, moje zlato suvo”. Veselo i raspoloženo, uz zvuke tambure i slavonsku pjesmu završila je naša najveća manifestacija tradicijske kulture. Na Izvršnom odboru 57. Šokačkog sijela, nakon skidanja zastavica sijela u Županji, ostaje da pomno analiziraju brojne priredbe održane kroz 12 dana. Na Županjkama i Županjcima je da do sljedećeg sijela prepričavaju što se i kako dogodilo, kako se tko pripremio za nastup i tko je što odjenuo. Brojnim gostima koji su posjetili naš grad u vrijeme 57. Šokačkog sijela, nadamo se, ostaju lijepe uspomene, zanimljiva druženja, nova prijateljstva, tisuće fotografija. Nama iz medija koji smo pratili sijelo, bilježili, snimali, prenosili uživo, komentirali i fotografirali ostaje za zaključiti kako je „Šokačko sijelo” bilo i ostalo naša najveća manifestacija tradicijske kulture u kojoj je od 2. do 13. veljače uživalo i mlado i staro. Ako je htjelo i željelo. A tko ne bi u Županji zaigrao kolo i zapjevao bećarac u vrijeme Šokačkog sijela. Baš poput stihova Prljavog kazališta „Uz pjesmu mi se evo rodimo, uz pjesmu umiremo
Slavonijo, tko te nije volio ne zna šta je izgubio”. I da, imali smo priliku uživati i u njihovom nastupu, jer veliki šator „Šokačkog sijela” bio je četiri večeri skoro premalen za sve one koji su došli u Županju uživati na koncertima u sklopu 57. Šokačkog sijela. Od „Džentlemena” do grupe „Dalmatino”, pa uz „Prljavo kazalište” i naposljetku „Najbolje hrvatske tamburaše”. Naravno, i domaći Tamburaški sastav „Begeš”. Pjevalo se i plesalo, zabavljalo i nazdravljalo, dogovaralo za sljedeće sijelo….Bit će vremena i za opširnije tekstove, za duže novinarske retke, ali sada, na kraju ovogodišnjeg Šokačkog sijela slobodno možemo zaključiti kako je ova manifestacija ispunila sva očekivanja svih onih koji svoje sijelo i vole i žive.

Zdenka Knežević