Mia Dimšić predstavila album „Negdje u ravnici“ u Županji

U prigodnom ambijentu Kuće za odmor „Šokačka lady“ u Županji održana je promocija novog studijskog albuma „Negdje u ravnici“. Promocija je ujedno bila i prilika za ugodno druženje s novinarima, kojima je Mia Dimšić predstavila novi album i podijelila priču o njegovu nastanku.

Albumom, čiji je nakladnik Croatia Records, donosi 12 slavonskih pjesama u novim interpretacijama te predstavlja svojevrsnu glazbenu posvetu svojoj rodnoj Slavoniji.

Riječ je o vrlo osobnom projektu, u koji je, kako ističe Mia, uložila mnogo sebe, ali i cijelu ekipu koja je sudjelovala u njegovu stvaranju.

„Stvarno jesam, i ja i cijela ekipa. Band koji je sudjelovao, pa Damir Bačić, koji je sa mnom najviše zapravo birao pjesme i sudjelovao u tome svemu. Odabrali smo pjesme koje stvarno volimo i cilj nam je bio da ih donesemo na neki svoj način. Nadam se da se to čuje“, rekla nam je Mia.

Promocija u Županji za nju je bila posebno emotivna. Nije, kaže, očekivala sve što će joj taj dan donijeti, niti je do posljednjeg trenutka znala tko će sve doći. „Meni je prekrasno. Osjećam se kao da imam neku malu svadbu, jer toliko toga zapravo nisam očekivala. Bilo je iznenađenje i nisam znala ni tko će točno doći. Uvijek je to tako nekako sve u zadnji tren.“

Posebno joj znači što su se na promociji okupili ljudi koji je dobro poznaju i koji su joj dugogodišnja podrška. „Ovo su danas moji ljudi koji me stvarno vole, koji su stvarno uz mene, koji me dobro znaju i zato sam rekla: neka se svi ponašaju kako se inače ponašaju. Neka se samo opuste, jer to su divni ljudi i ponosna sam da su moji.“

Priča o albumu traje već gotovo godinu dana. Prvi singl predstavljen je u listopadu, a projekt se od tada postupno razvijao. Mia je zadovoljna reakcijama publike, a najavljuje i nove singlove do kraja godine.

„Jako sam zadovoljna. Cijela priča zapravo traje već dosta dugo. Prva pjesma je izašla, u desetom mjesecu će biti godinu dana od prvog singla. Priča nekako polako se razvijala i još traje i još će biti nekih singlova do kraja godine. Sve nekako što mi je donijelo ovo putovanje zasad je vrlo prekrasno i komentari su stvarno lijepi. Tako da hvala svima.“

Među pjesmama koje joj posebno znače izdvaja „Ošo braca u Englesku“, pjesmu benda Patria, koji je, kako kaže, bend njezina menadžera Damira Bačića. Tu pjesmu obožava još odmalena, a posebno joj je bilo važno pružiti joj priliku da dopre i do nove, osobito mlađe publike.

„Jako volim, mislim, zapravo teško mi je izabrati, ali recimo da je neki moj prvi izbor, što sam znala da baš želim da bude, pjesma od Patrije, baš bend mog menadžera Damira Bačića, ‘Ošo braca u Englesku’, koju odmalena obožavam i nekako mi se činilo da možda postoji još prostora da je čuje neka nova publika, pogotovo mlađa.“

Posebno joj je draga i naslovna pjesma „Negdje u ravnici“, upravo zato što smatra da je možda najmanje zapažena među pjesmama koje su odabrali. „Naslovna pjesma, ‘Negdje u ravnici’, možda je najmanje zapažena od strane šire javnosti, od svih koje smo izabrali. Tako da i kad netko prvi put čuje tu pjesmu, to mi bude posebno drago.“

Iako je izbor pjesama bio pažljiv, nisu sve pjesme koje su bile u pripremi na kraju pronašle svoje mjesto na albumu. Neke su, kaže Mia, postupno eliminirali, i to ne uvijek lako.

„Bilo je dosta pjesama koje smo nekako eliminirali postepeno. Bilo je nekih koje jednostavno meni nisu legle i onda smo ih teška srca maknuli. Ali da se mene pita, taj album mogao bi imati 25 pjesama i našlo bi se materijala.“

Uz promociju albuma, ljeto je za Miju bilo ispunjeno i drugim obvezama, ali bilo je vremena i za odmor. Do kraja godine, međutim, očekuje je još mnogo posla. „Ljeto je bilo radno, ali bilo je i odmora, tako da je neka meni mješavina koja mi dosta odgovara. I svašta se radilo i puno će se i raditi do kraja godine, tako da nestrpljivo iščekujem sve.“

Mia Dimšić iza sebe ima deset godina glazbene karijere, a uskoro će se navršiti i 11 godina od objave njezine prve pjesme. Kada danas pogleda na cijelo to razdoblje, kao najveću vrijednost glazbenog puta izdvaja ljude.

„Stvarno prekrasno jedno putovanje. Deset godina, uskoro će biti 11, od prve pjesme. Zapravo, najveće bogatstvo što ti glazba donese su ljudi. Upoznaš ljude, vidiš gdje te sve ta glazba odvede, u kakve nevjerojatne slučajnosti, u neke prostorije gdje stvarno stekneš neke prijatelje za cijeli život.“

Upravo ta povezanost s publikom za nju je jedan od najljepših dijelova umjetnosti. Posebno je dirne kada joj ljudi govore što im njezine pjesme znače i s kakvim ih uspomenama povezuju.

„Ljudi kojima vaše pjesme nešto znače, koji ti dođu sa svojim nekakvim, sad već, uspomenama. Neka djeca koja su sad već malo starija… Ta zapravo ljudska konekcija, mislim da je najveće bogatstvo umjetnosti, takve glazbe.“