Predstavljena knjiga "Treba dignuti glas"

U Pastoralnom kulturnom središtu bl. A. Stepinca Župe Mučeništva svetog Ivana Krstitelja predstavljena je knjiga "Treba dignuti glas - Prihvat migranata, poziv na hrabrost", autora Benoist de Sinety. Knjigu su predstavili pater Stanko Perica, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice i Isusova mala sestra Vesna Zovkić, inače naša Županjka. Moderatorica je bila Snježana Puljić.

Mala knjiga velikih poruka: ”Treba dignuti glas – Prihvat migranata, poziv na hrabrost” autora i svećenika Benoista de Sinetyja (autor osobno dijeli humanitarno iskustvo boravka u Bosni i Hercegovini) je djelo koje budi i osnažuje dobro u nama. Izvorno je tiskana u nakladi Flammarion u Parizu 2018. baš u trenutku kada se budila balkanska migrantska kriza i kroz cijelu krizu osjećala se snažna potreba za jednom knjigom ove tematike.

Knjiga je podijeljena u osam dijelova kroz koje autor govoreći o migracijama podsjeća na svoje moralno - etičke vrijednosti, ali i na aktualno društveno stanje. Autor kao alternativu za strah nudi: empatiju i ljubav, osluškivanje drugog, razumijevanje, obaziranje na njihovu nadu koju imaju vjerujući da će pronaći siguran dom.Ujedno, poziva na hrabrost: ”Radi se o tome da hrabro dijelimo i raširimo svoje ruke prema onome koji dolazi iz tolike daljine, da zajedno s njime tražimo načina za zajednički život koji će biti na dobrobit svih."

Knjigu je na hrvatski jezik prevela mala sestra Isusova Vesna Zovkić koja ima osobno bogato iskustvo rada sa migrantima i izbjeglicama, a izdavač je bio Isusovačka služba za izbjeglice (JRS). O dojmovima s predstavljanja iz Županje rekla nam je kako je duboko dirnuta odazivom, zahvalna je župniku i njezinim dragim Županjcima što su došli, a po tišini koja je vladala knjiga i njezine poruke odjeknule su u njihovim srcima.

"Knjiga je koncentrat istine o našem stanju uma i duha u Europi danas. Na vrlo kritičan način, bez osuđivanja ukazuje nam na razliku između ideala, riječi i naših djela, između onoga kakvim se predstavljamo da jesmo i onoga što doista jesmo u stvarnosti. Autor kaže da jeste kasno, ali da još uvijek nije prekasno. On nam jednostavno kaže da smo mi razmažena djeca i da ljudi koji dolaze mogu nam pomoći da se propitkujemo, da se mijenjamo i da ne budemo samo razmažena djeca", rekla nam je Vesna Zovkić.