USKLADIMO FREKVENCIJE

Osobe s invaliditetom suočene s brojnim izazovima

Kategorija: /
Autor: Sanja Pavelić
Ova mlada ekonomistica svjesna je činjenice kako je danas svim mladim osobama teško doći do prvog zaposlenja, no ističe kako je to znatno teže osobama s invaliditetom.
Često smo stigmatizitani, poslodavci kao da nas se boje, da će s nama imati problema zbog našeg zdravstvenog stanja, da posao nećemo moći kvalitetno obavljati...stoga na naše molbe za posao gledaju s rezervom, sumnjičavo, većinom nam se i ne javljaju više, čak ne dobijemo ni negativan odgovor – ističe mlada Valentina dodajući da to nije jedini problem s kojim se osobe s invaliditetom susreću u svakodnevnom životu.
Mi se suočavamo sa svim izazovima s kojima se suočavaju i mladi bez invaliditeta, ali i s puno više. Naš put do cilja puno je teži i dugotrajniji , a sve nam to često otežava i okruženje u kojem živimo. Osim što teško ili nikako ne možemo naći zaposlenje, izloženi smo diskriminaciji, podcjenjivanju, ismijavanju poglavito dok smo djeca, prisjeća se mlada Valentina kako joj je teško bilo dok je bila u osnovnoj školi. Inače, osnovnu je školu prošla uz pomoć svoj asistenta u nastavi kao i srednju ekonomsku.
Uprkos brojnim poteškoćama s kojim se suočavala odrastajući i boreći se sa zdravstvenim poteškoćama , a danas tražeći posao ova mlada Županjska nije izgubila vjeru , vedri duh i optimizam. Bijeg od problema potraži u osami crtajući, jer kako kaže kroz crtanje izražava svoje emocije, svoje tuge, radosti, očekivanja i nadanja... U šarenilu boja i kista vidi vedru stranu života, a nada se da će jednog dana svoje slike pokazati i podijelit svoje osjećaje koje izražava kroz njih i široj javnosti na izložbi. Vesela i razgovorljiva Valentina nam kaže da joj u životu veliku potporu pruža obitelj, ali i prijateljica Nikolina Blažanović s kojom se poznaje još od ranog djetninjstva, od osnovne škole. Dugotrajne šetenje s Nikolinom, povjerljivi razgovori, priče o glazbi, modi i svim sitnicama koje čine život, učinile su ih iskrenim prijateljicama i zato joj teško „pada“ kad Nikolina ode u Zagreb na fakultet, ali ipak i tada nađu način putem društvenih mreža, mobitela da se svakodnevno čuju. Biti osoba s invaliditetom u maloj sredini, teže je nego u većim gradovima, jer veliki gradovi pružaju i više društvenog života, no Valentina voli svoj mali gradić na Savi i ne bih se mijenjala za život u većem gradu. Koliko veliki grad pruža više mogućnosti, toliko se i život tamo odvija bržom dinamikom, a to otežavajuća okolnost za osobu s invaliditetom, i zato otkriva Valentima uživam u šetnjama s Nikolinom na našoj šetnici, svugdje se nađemo,a naši razgovori i druženja često nas „zavedu“ pa zaboravimo na vrijeme i okruženje, i na kraju shvatimo da smo obišle veliki dio grada, što u velikim gradovima sigurno ne bih mogle – zaključuje Valentina, dodajući da uvijek ima razgloga za optimizam pa čak i kad je u potrazi za poslom, koji joj je u ovom trenutku čini nemogućom misijom.
Hitovi: 109