USKLADIMO FREKVENCIJE

Razgovor s Marom Čović, prof. pedagogije i sociologije, stručna suradnica savjetnica:

Kategorija: /
Autor: B. G. Dabić
ZAŠTO SU NAM TRAUMATSKI DOGAĐAJI TEŠKI?

Traumatski događaj ugrozi nas same, one koje su nam bliski/koje volimo, dovede u pitanje osjećaj sigurnosti i predvidljivosti svijeta gdje živimo i suoči nas s vlastitom bespomoćnošću. Kako je situacija ugrožavajuća , tako organizam reagira velikom žestinom i na svim razinama- tjelesnoj, misaonoj i emocionalnoj. Upali se nagon za samoodržanjem i organizam prijeđe u obrambeni način funkcioniranja. Zato nam se ponekad čini da nakon traumatskih događaja razmišljamo i reagiramo neobično i da su neke reakcije izvan naše kontrole.
KAKO LJUDI I DJECA REAGIRAJU?

Tijelo u pravilu reagira jasno i žestoko i ne da se kontrolirati. Javljaju se:
  • Bol ili mučnina u želucu/crijevima, ne možemo jesti ili jedemo previše

  • Nemir, potreba za kretanjem( ne možemo mirno sjediti, trzanje na svaki šum

  • Vrtoglavica, slabost, umor, spavamo više nego prije ili ne možemo spavati, često se budimo i imamo ružne snove i noćne more

  • Glavobolja, bol u leđima, želucu, plućima, poremećaj menstrualnog ciklusa.

OSJEĆAJI SU RAZNOLIKI I U PRAVILU INTENZIVNI!

-Često u početku imamo osjećaj da smo „ zaleđeni“, kao da smo bez osjećaja, događaj nam izgleda nestvarno
-Strah od ugroženosti, od mogućnosti ponavljanja takvog ili sličnog događaja, nesigurnost, tjeskoba jer se život ne da kontrolirati, a svijet je nesiguran
-Bespomoćnost u odnosu na događaj i na one koji su stradali
-Ljutnja na okolnosti, počinitelje, na sebe što nismo bolje i spremnije reagirali, često tražimo krivca
- Mrzovolja, razdražljivost i iritiranost postupcima ljudi oko nas
- Sram zbog pokazivanja straha plaća i nerazumijevanja uzroka i posljedica
- Tuga i potištenost zbog događaja ili zbog gubitka bliskih osoba, ostanak bez posla i financijske sigurnosti
- Krivnja jer nismo učinili nešto što sad mislimo da smo mogli ili što bismo voljeli da smo učinili, jer smo prošli bolje od drugih
O čemu razmišljamo i koja si pitanja postavljamo?

-Nevjerica da se događaj uopće dogodio i mnogobrojna pitanja na koja nema odgovora kao npr: Zašto baš nama? , Zašto sada ?, Zašto tako?, ili optuživanja sebe i drugih.
- Česta sjećanja na događaj, vraćanje slika i zvukova vezanih uz događaj ( često mimo naše volje),
- Zbrka u glavi, teškoće u pažnji, pamćenju, logičkom zaključivanju i donošenju odluka.
-Ponekad tijekom samog događaja i neposredno nakon njega izgubimo osjećaj za vrijeme, prostor i ljude, čini nam se kao da gledamo usporeni film
-Gubitak interesa za uobičajene aktivnosti i teme, osjećaj besmisla i praznovjerje
 
NAŠE PONAŠANJE JE TAKOĐER PROMIJENJENO?

-Neki se povlače u sebe i nisu za razgovor, neki su previše aktivni i imaju potrebu za pričanjem
-Često su iznervirani, plačljivi, razdražljivi u odnosu s drugim ljudima
-Neki imaju potrebu za druženjem s vršnjacima i s obitelji, , iako znamo da to ne smijemo, pa to izaziva još veću frustraciju.
-Tražimo zaštitu, njegu, a poneki intezivno puše, uzimaju alkohol, drogu i lijekove
ŠTO JE VAŽNO RECI ZA NAŠE REAKCIJE?
Sve su to normalne, uobičajene reakcije na tešku situaciju i, premda bolne, one su dio prirodnog procesa suočavanja s traumom. Njih se ne da izbjeći. One su dio prorađivanja iskustva i oporavka. Kako su ove reakcije dio biološke obrane organizma, javljaju se kod svih ljudi , od male djece do odraslih i starijih. Ne zagovarajte uvriježeni stav da „ sve treba zaboraviti“ . Tako se bezuspješno borimo protiv prirode jer teške događaje zapravo ne možemo zaboraviti. S njima samo možemo naučiti uspješno živjeti.
ŠTO OLAKŠAVA TRAUMATSKI DOGAĐAJ ?

-Priroda liječi dopuštajući svim osjećajima da se izraze, iskažu .Izražavanje osjećaja, premda se čini da će nas preplaviti, neće nas dovesti do gubitka kontrole i pameti. Međutim, zaustavljanje i prigušivanje osjećaja može dovesti do psihičkih i tjelesnih teškoća.
-Razgovarajte o svojim osjećajima i sjećanjima na neke događaje i ljude
- Treba dovoljno vremena za odmor , molitvu, meditaciju, slušanje glazbe, fizičku aktivnost, čitanje, pisanje
-Treba pronaći rutinu i aktivnosti kako bi dan bio osmišljen na najbolji način.
-Treba izraziti svoje potrebe, jasno i otvoreno prijateljima, obitelji, ako je potrebno potražiti stručnu pomoć.
-Ako se doista dugo osjećate loše potražite pomoć : djeca trebaju razgovarati s razrednikom, školskim pedagogom i psihologom, pozvati pomoć u Društvu za psihološku pomoć, u Centru za mentalno zdravlje, različitim Udrugama, u Centru za krizna stanja ( telefonski brojevi su vidno istaknuti na društvenim mrežama).
U životu svakog čovjeka se događaju različiti traumatski događaji, koji nas uče i poučavaju kako se nositi u toku života, pomažu nam steći određana iskustva koja osnažuju naše mentalne kapacitete. 
Korišten priručnik Psihološke krizne intervencije ,autorice Lidije Arambašić i moja iskustva rada sa djecom i odraslima koji su doživjeli različita traumatska iskustva.


Hitovi: 338