USKLADIMO FREKVENCIJE

Život na cesti

Kategorija: /

 Uskoro će biti dva  mjeseca kako sam krenuo na daleki put prema Novom Zelandu, a ja imam osjećaj kao da su prošla tek dva  tjedna.

Puno se toga dogodilo u protekla dva  mjeseca, od volontiranja u hostelu i ludog partijanja u malom selu Vama Veche u Rumunjskoj, praćenja utakmica repke po Srbiji, gledanja finala u hrvatskom selu Karaševo u Rumunjskoj sa veleposlanikom, kampiranja na bazenima pored Cahula u Moldovi, skakanja sa mola na Crnom moru u Odesi, relaksacije po brdima i na delti Dunava, pa sve do evo sada volontiranja na farmi nojeva u malom selu Konstantinovo pored Varne u Bugarskoj.

Nažalost moram razočarati sve skeptike jer dosad nisam imao niti jedno jedino neugodno iskustvo. Putovanje s pozitivnim mislima i osmjehom na licu mi je dosad donijelo samo hrpu novih poznanstava i prekrasnih sjećanja, pa čak i pravih prijateljstava koja će vrlo vjerojatno trajati doživotno.

Odlazak od kuće i pozdrav od obitelji je bio težak, ali nedugo nakon toga je uslijedio i prvi vjetar u leđa. Izlaskom iz Županje sam odlučio preko sela stopati za Ilok pa prema Novom Sadu, i na prvi izbačeni palac staje jedan Štitarac koji, čuvši moju priču kamo sam krenuo, mijenja sve svoje dnevne planove i vozi me direktno za Ilok, gdje me i počastio ručkom. Teško da je moglo bolje početi. Već nakon 5 sati od odlaska bio sam u Novom Sadu, a tamo su me u Eko Kući primili kao brata, dali mi besplatan smještaj i zajedno sa mnom navijali protiv Rusije. Tekmu sa Englezima sam gledao kod Couchsurfing domaćina u Kikindi. Na izlasku iz Srbije sam se zamislio i nabrojao 9 ljudi koji su me povezli stopajući te upoznao još barem 30 ljudi i nitko me nije ni čudno pogledao kada bih na pitanje odakle sam odgovorio iz Hrvatske. Možda sam imao sreće ali možda su stvarno ljudi shvatili da rat nije donio ništa dobro i da više nema mržnje između nas.


Rumunjska
cigani !!! Predrasuda kako u su Rumunji cigani nije nimalo točna. Nakon 35 dana provedenih putujući od zapada prema istoku te zemlje i pređenih više od 1500 km hodajući i stopajući mislim da sam doživio dovoljno da mogu to potvrditi. Postoje ciganska sela kroz koje sam i sam pješačio ali ni tamo se nisam imao razloga osjećati ugroženo.

U Moldovi i Ukrajini sam proveo svega 8 dana, taj posjet je bio pomalo neplanski ali kad sam već bio u blizini pomislio sam: „Zašto ne?“. I nisam pogriješio, jer opet sam naišao na dobre ljude koji su mi pomogli da vidim što više od tih zemalja u kratkom vremenu.

Po povratku u Rumunjsku sam obišao deltu Dunava, te prije nego sam mislio već sam bio u Vama Veche, sela gdje sam ranije dogovorio tjedan dana volontiranja u hostelu. Kako sam došao tjedan dana ranije nisam imao krevet tamo pa sam prva dva dana spavao u šatoru ali vrijeme provodio u hostelu i na plaži. Nakon toga su mi dozvolili da spavam u hostelu na visećoj mreži za ležanje dok se oslobodi mjesto za volontera. Brzo sam se uklopio u ekipu i proveo sveukupno 18 dana u tom selu koje tamo zovu „Woodstock na pijesku“. Naravno po odlasku morao sam obećati da ću ih još jednom ove godine posjetiti.

I evo me sada u Bugarskoj, volontiram na farmi nojeva. Marie (Danska), Nicole (Engleska) i ja pomažemo bračnom paru koji je prije 8 godina došao u Bugarsku zamijenivši gradski život Londona sa mirnim životom sela. Brinuti se o životinjama 5 dana u tjednu i nije tako teško kad u zamjenu dobivaš besplatan smještaj i hranu.

Lijep pozdrav svima do idućeg javljanja od Darka.

Više o mom putu možete vidjeti na FB stranici Footsteps to Nowhere.



Hitovi: 333