USKLADIMO FREKVENCIJE

Tri godine poslije...

Kategorija: /
Autor: Z.Knežević

 

O razmjerima katastrofalne poplave koja je u svibnju 2014.godine poharala županjski kraj u protekle tri godine napisani su brojni novinski članci, snimljeno na tisuće reportaža i televizijskih emisija, emitirano na tisuće kraćih i dužih priloga....

Materijalna šteta zbraja se još uvijek, pa se i o obnovi poplavljenih kuća pišu politički programi i oštro razmjenjuju promišljanja....Možda je nekome neobično i vrlo čudno što se tri godine nakon svega i na web stranici jednog malog, lokalnog medija pojavljuje članak u kojemu nema podataka o materijalnoj šteti, nema podataka koliko je RH platila za obnovu i izgradnju novih stambenih objekata, koliko je stočnog fonda nestalo....Vrlo su to važni i za sve stanovnike županjske Posavine, ali i sve građane RH, iznimno značajni podatci...ali....namjera je autorice ovoga teksta kroz nekoliko redaka podsjetiti na aktivnosti Hrvatskog radija Županja tih svibanjskih dana....Jer, kako se približavala još jedna godišnjica katastrofalne svibanjske poplave, tako se pojačavao dojam da mnogi (možda slučajno, možda namjerno), zaboravljaju i zanemaruju činjenicu da se Županja i županjski kraj od nabujale rijeke Save obranio i zahvaljujući eteru našeg medija....Nisu maturanti tog svibanjskog petka uvečer slaveći norijadu pratili fejs, već su u županjskim kafićima shvatili da se rijeka ljudi počinje slijevati prema savskoj šetnici....Nisu građani starije životne dobi te večeri pratili svoje profile i razmjenjivali na takav način informacije, već su cijeli taj 16. svibnja 2014. pratili program Hrvatskog radija Županja i razgovore s predstavnicima Hrvatskih voda, gradske uprave, načelnicima susjednih općina....I gledali kako kiša ne prestaje....I samoinicijativno otišli do Zavičajnog muzeja "Stjepana Grubera"...i ostali cijelu noć braneći svoj grad, svoju Slavoniju..... Prisjećajući se noći s petka na subotu, dakle, sa 16. /17. svibnja 2014., prisjećajući se odluka koje je trebalo pročitati u eter na 97,5 ne možemo a da se ne sjetimo kako je bilo teško zadržati mirnoću u glasu, ne odati niti jednim slovom dramatičnost trenutka u kojem se zbog visokog rasta vodostaje rijeke Save našao naš kraj....No, bilo je onih koji su mirno slušali naš program i putem društvenih mreža kritizirali sve i svakoga....U ovome trenutku, tri godine poslije, još uvijek ne shvaćam zašto i zbog čega....Zar je trebalo samo unijeti dašak nervoze pa da se izazove panika? Kako bi onda bilo?

Slušatelji Hrvatskog radija Županja, brojne institucije, ustanove, stožeri, načelnici općina...predstavnici komunalnih tvrtki, županjskih tvrtki, obični naši dragi sugrađani i cijenjeni žitelji županjske Posavine, sigurno znaju kako smo telefonskim razgovorima iz minute u minutu izvještavali sa svih strana županjske Posavine, kako smo prvi objavili informaciju da će nasip popustiti, kako smo upravo u eteru Hrvatskog radija Županja imali suze načelnika Gunje i Drenovaca, izjave ronioca, vijest o puknuću nasipa, izjave ljudi koji su u evakuaciji razdvojeni sa svojim obiteljima.....Zahvaljujući apelima emitiranima u programu Hrvatskog radija Županja spajali smo obitelji, pronalazili prijevoz s Topole do Županje, smještali autobuse pune žena i djece u dvorane u Cerni i u obitelji u Gradištu....I za prošle dvije obljetnice nismo znali što iz radijskog programa realiziranog u svibnju 2014. ponovo emitirati u našem programu....I ne pišem ove retke kako bih umanjila doprinos svih drugih, nego zato što nas jednostavno mnogi koji to ne bi trebali zaboravljaju na ovaj datum.....Ne treba programsko-tehničkoj ekipi HRŽ-a nikakva posebna zahvalnica, nama su dovoljni osmijesi žitelja županjskog kraja koje sretnemo negdje na terenu u Đurićima, Rajevu selu ili Gunji....Nama su dovoljne priče koje su imale sretan završetak, poput nabavke dva šivaća stroja za bračni par koji je u poplavama ostao bez posla....Nama je dovoljan stisak ruke onih kojima je HRŽ tih svibanjskih dana pronašao smještaj u nekoj od kuća u Otoku, Županji, Bošnjacima....Nama je veliko hvala bila posebna zahvala Državne uprave za zaštitu i spašavanje izrečena u lipnju 2014. godine, na posljednjoj tiskovnoj konferenciji Državnog stožera i topli pljesak svih kolega novinara....A naši tonski prilozi, arhiva iz 2014. koju pažljivo čuvamo, kao i brojne fotografije, bit će, nadamo se, ostavština za neke druge generacije.....S nadom da se nikada i nigdje ne ponovi katastrofalna svibanjska poplava iz 2014. godine....

 

 

Hitovi: 1088