USKLADIMO FREKVENCIJE

Razgovor :Darko Glavak,chef , arheolog i antropolog, VELIKO SRCE ZA SISAČKO-MOSLAVAČKU ŽUPANIJU

Kategorija: /
Autor: Sanja Pavelić
Županjci i županjski kraj pokazali su veliko srce i želju za pomoći stanovništvu Sisačko moslavačke županije koje je krajem prošle godine pogodio potres. Brojne Udruge s našeg područja, pojedinci, navijači...uključili su se u prikupljanje humanitarne pomoći, a među inima bio je i županjac Drako Glavak, kuhar, inače areheolog i antropolog, koji je među prviima s kuharima volonterima pripremao obroke za stanovništvo pogođeno potresom.
Tko je Glavak Darko?
Ja sam Darko Glavak i trenutno sam nezaposleni chef zbog cijele situacije oko COVID-19. Inače sam završio arheologiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stjecajem okolnosti sam promijenio zanimanje.

Među prvim ste bili u Petrnji, kao volonter, kakvi su dojmovi?
Da, još prvi dan, na dan potresa 29.12. sam bio u Petrinji. Putem socijalnih mreža sam vidio inicijativu udruge Chef kuha doma (poznati hrvatski chefovi) da će se skupljati namirnice na parkingu iza Ine na Bundeku i odlučio sam donirati ono što sam imao. Kako se bližilo vrijeme prikupljanja u 18h tako se vidjelo i da dio kuhara ide u Petrinju i odlučio sam im se pridružiti. Uzeo sam svoju opremu, noževe i namirnice i ukrcao se u jedan od 7 kombija i kamiona koje smo taj dan skroz napunili. Idućih dana su nam se pridružile i druge ugostiteljske udruge i chefovi iz cijele Hrvatske.
Osim samog dijeljenja namirnica taj prvi dan na lokaciji je bio i Food truck jednog renomiranog zagrebačkog ugostitelja i podijeljeno je oko 800 toplih obroka.
Dojmovi? Prvi dan je bilo stvarno čudno, voziš se kroz sela prema Petrinji i kroz samu Petrinju i sve u kompletnom mraku jer je pala električna mreža. Zvuči smiješno, ali dok ne vidite cijeli grad bez struje ni ne znate koliko je to neobično ili uznemirujuće.

Kako je izgledao jedan radni dan u Petrinji? Što ste kuhali i pripremali?
Radni dan je bio dugačak i naporan. Službeno smo imali smjene od 10 do 17h i do 17h do 24h, ali da bi topli obrok bio gotov u 12 početak kuhanja je već bio oko 7 ujutro. Mnogi od nas, uključujući i mene, se nisu obazirali na smjene i tamo smo bili od jutra do mraka. Zajedno sa svim lokacijama je dnevno znalo biti i po 15 000 obroka podijeljeno, od toga samo u Petrinji oko 8000 do 9000.
Zbog doba godine i uvjeta na terenu kuhala se kalorična hrana koja može pošteno nahraniti nekoga tko je ostao bez krova nad glavom i cijele dane mora biti vani na hladnoći. Tako se kuhao grah s mesom, razni gulaši, variva, čobanci, bolognese, bakalar na bijelo, zadnji dan chilli con carne, a bilo je i donacija u vidu pečene janjetine, odojka, roštilja i raznih pečenja.

Dolaskom državne tvrtke Pleter koja je nastavila kuhati, smatrate li vi volonteri da ste na neki način "maknuti”?
Nipošto ne. Država je trebala biti na terenu od prvog dana i nije ni trebalo doći do toga da mi volonteri/chefovi stvaramo sistem i prehranjujemo cijelu Banovinu. Vođenje kuhinje u restoranu mora biti vrhunski organizirano i mi chefovi smo naviknuti na takav sistem i nije nam bio problem organizirati se ad hoc i postaviti sistem. U tom trenu nismo uopće razmišljali jel to naš posao ili ne, jednostavno smo se pokrenuli i napravili najbolje što smo mogli. Nakon nekog vremena je država pokušala prisvojiti naše zasluge i sve politizirati, ali oni medijski najistaknutiji među nama poput Mate Jankovića to nisu dopustili što ste mogli i sami vidjeti po raznim medijima.
Dolaskom Pletera na teren mi volonteri smo se mogli povući i prepustiti stvoreni sistem državnoj firmi, a kako su se oni snašli i koliko je lokalno stanovništvo zadovoljno s njima nije na meni da komentiram.

Planirate li ponovno u Petrinju?
Ako se bude organiziralo išta na našoj kuharskoj razini planiram se vratiti u Petrinju.

Iako niste po struci kuhar, kako ste  spojili dvije različite djelatnosti?
Nisam mogao naći stalni posao u svojoj struci i onda sam se okrenuo onome što mi je najbliže i što volim. Od malena kuham i volim to raditi, a s obzirom da su mi mama, tata i baka kuhari, a djed pekar bilo je logično da se time bavim.

Jeli Vam bilo teško odustati od posla za koji ste se školovali i započeti s novom djelatnošću?
I jeste i nije. U jednu ruku nije bilo teško jer sam znao to raditi i volim kuhati, dok u drugu je jer čemu onda služi višegodišnje školovanje.

Planovi za budućnost
Planovi za budućnost su besmisleni. Ne mogu ništa planirati dokle god je ovakva situacija oko COVID19 i lockdowna, dokle god država ne dopušta ugostiteljima da rade ne mogu ništa planirati.
Ali ako to zanemarimo, plan mi je vratiti se u kuhinju, bilo to ovdje u Zagrebu, Dalmaciji ili Austriji gdje sam bio prije njihovog lockdowna i nastaviti raditi ono što najbolje znam, hraniti ljude.
Hitovi: 137