USKLADIMO FREKVENCIJE

U dalekom i čarobnom vremenu oglasio se Hrvatski radio Županja

Kategorija: /

Kraj šezdesetih, vrijeme Beatls-a,rock and rolla, plesnjaka i polivinilskih ploča. U zanosu toga vremena još uvijek su se događale velike stvari i sve je bilo moguće.

U zanosu toga vremena još uvijek su se događale velike stvari i sve je bilo moguće. Doba poluvinila bez mobitela, kompjutora, interneta. Život je tekao sporije ali sadržajnije. U takvom dalekom i čarobnom vremenu naše mladosti rađa se ideja o osnivanju lokalne radio postaje u srcu Županjske posavine. I dogodilo se prije 50 godina.

U Radio sam stigla 5 godina po osnutku Radio Županje. U malom prostoru na Trgu kralja Tomislava, staklom pregrađeni prostori za redakciju, urednika, tonca, odvojeni studio, te hodnik s policama i polivinilskim pločama.

U radiju sam zatekla spikericu i novinarku Nadu Jelić, novinare Miru Maričića, Davora Sohu, Ivana Kovača. Nije bilo lako uredniku Stjepanu Peteku izaći na kraj s maldim i nadobudnim novinarima. Prvi urednik radija bio je Marko Buklijaš, ali Petek je bio s najdužim uredničkim stažom. Istog dana kada i ja, počeo je u radiju raditi Ivica Janjić, kao spiker, ali je kasnije obavljao i novinarske poslove. U spikiranju mu se uskoro pridružila Mandica Dabro.

Prvi radijski tonac bio je Jozo Ostrogonac, danju za radijskim pultom, a noću proicirajući filmove u kinu Mladost. U toj dvojnoj ulozi, kasnije je bioLazo Matagić. Naime, Radijo je uz Muzej, kino, Glazbenu i Auto školu, bio jedna od djelatnosti Narodnog sveučilišta. U to vrijeme direktor Sveučilišta bio je Branko Sinčić, a kasnije ga je na dužnosti zamijenio Viktor Primorac. Prisjećajući se tih vremenaq ponaprije se sjetim ljudi kojih više nema među nama. Napustili su nas Nada i Miro, Stipica i Branko.

Nema više ni naših suradnika novinara, Ivana Bereša, našeg Ztize prof. Ivana Hermana, autora nadaleko poznate emisije Frole traktoriste. Umrli su stručni suradnici, agronomi Stjepan Tucaković i Ivan Matić, sportski suradnik Zvonimir Pavić, te glazbeni suradnik Stanislav Oršolić, te Stjepan Tomić.

Živuće kolege, s kojima sam radila tada u radiju, danas su u mirovini: Mandica Dabro, Ivica Janjić, Karlo Oršolić, naš suradnik Stjepan Bogutavac, iako umirovljen još se javlja u programu HRŽ. U mirovini je i poznati tonac Marko Vuković, poznat iz iz Frolinih emisija kao „špajzer“ Marko. Ni danas zapravo ne znam što ta riječ znači, ali „špajzer“ Marko bio je majstor od zanata. Kad nije bio za režijskim pultom, vrijedno je popravljao radijsku i režijsku opremu, te teške UHER magnetofone, koji su novinari vukli po terenu, proklinjući dan kad su se odlučili za taj posao. S Markom je jedno vrijeme radio Ninoslav Sušilović. Poseban izazov za tonce i novinare bilo je javno snimanje emisija iz sela Županjske posavine i njihov prijenos uživo. Bio je to za to vrijeme, pionirski posao.

Radio je bio i ostao magičan medij za mlade ljude željne pozornosti i potvrđivanja. Neki mladi suradnici danas rade u poznatim medijim a. Jedan takav u to vrijeme bio je Martin Vuković, poslije novinar i urednik Hrvatskog radija. Osamdesete godine prošlog stoljeća bile su godine razvoja lokalnih medija. Pokreću se lokalne novine te dovodi iskusni kadar iz lista PPK Županja, Vladimir Buković, urednik i Mira Babić, tehničarka i grafička urednica. Butkovića naslijeđuje Ilija Vidović, Centar izdaje Županjski list i list PPK Županja, jedanput tjedno te svakodnenvno emitira radijski program. Da bi se zadovoljio povećan obujam posla primaju se visokoobrazovani novinari, Ivan Beš, Sonja Balentović i Slobodan Obradović. Radi prijeloma i revizije putuje se u tiskaru u Slavonski Brod. Tada nije bilo kompjutera i interneta, pa se novine slažu ručno. Kratko vrijeme u Centru se zadržava i Ivan Rajčić. Sjećanja su varljiva, se unaprijed ispričavam svima onima koje sam izostavila, nije bilo namjerno. Novinari su i prošlom političkom sustavu bili dopisnici dnevnih novina. Sve je bilo dobro dok su o zbivanjima u lokalnoj sredini pisali afirmativno, ali ako bi bilo suprotno, nastajali su problemi. U osvit prvih izbora i demokratskih promjena vjerovalio smo kako nastupa sloboda za medije , slboda iznošenja stavova i izražavanja za novinare. Kakva iluzija! Nedugo nakon izbora iz Radija se izuzimaju „sumnjivi“ rukopisi, a kad se tome usprotivio urednik Ivan Beš, on završi na ulici. Centar se rasformira, Ivan završi u Zagrebu i ministarstvima obrane i kulture, a Ivan Vidović pod prijetnjom s obitelji napušta zemlju. Narodno sveučilište se rasformira i osnuju zasebne djelatnosti. Pod izlikom tehnološkog viška najprije se otpuste, a onda djelomično vrate otpušteni novinari, jer Radio mora emitirati program.

RADIO U RATNIM UVJETIMA

Radio nastavlja raditi u ratnim uvjetima pružajući slušateljima nužne informacije o općoj opasnosti, posljedicama napada, emitirajući važne obavjesti te vijesti o aktualnim događajima. Za vrijeme mandata gradonačelnika Ivana Bukovca realizira se projekt izmještanja i opremanja radija. Ravnatelj Ilija Filipović zdušno prianja poslu, pravnik po struci prirema normativne akte za registraciju Radija kao društva ograničene odgovornosti. Signalom se pokriva šite područje bivše općine Županja, opremaju režiju i dva studija, te redakciju na sadašnjoj lokaciji. U stalniu radni odnos primaju se novinarke, Branka Galović, Sanja Pavelić i Zdenka Knežević, te tonci Franjo Malenović, Zlatko Župarić Aničić i Goran Dujić. Šefom radijske tehnike imenovan je Željko Pavelić, tada najiskusniji tonac, glezbeni urednik ne bez razloga postaje Karlo Oršolić, a glavna i odgovorna urednica Viola Matagić Šinka. Radio prelazi na novu programsku shemu. Redakcija se sastaje dnevno i dogovara zadatke. Elana ne nedostaje. Radijo ugošćuje najpoznatija imena hrvatskog javnog i političkog života, te ostvaruje stalni kontakt sa slušateljiam. Takve napore i pomake prepoznaju u Udruzi oko stotinu radio postaja Hrvatske, pa se ravnatelju Filipoviću uručuje nagrada za ustroj sustava javnog informiranja, a glavnoj urednici „zlatni mikrofon“ za uređivanje programa. Gotovo svi djelatnici dobivaju priznanja i odlikovanja za doprinos u Domovinskom ratu s potpisom predsjednika RH. No, promjenama na čelnoj funkciji u gradu, sve se to zanemaruje, pa počinju svakodnevni pritisci. Ravnatelj, glavna urednica i glazbeni urednik zbog toga daju ostavke. Ilija Filipović napušta grad i uskoro postaje zastupnik u Parlametnu BiH a kasnije i u Saboru RH. U radio se dovodi nova ravnateljica, pa onda ravnatelj iz druge sredine da podijeli otkaze. Tehnološkim viškom proglašavaju se dopisnici pojedinih medija, a na ulici završavaju Matagić- Šinka, Živković i Đordić. Bila su to turbulenta vremena. Bilo pa prošlo. O tome svjedoči i činjenica da se devedesetih godina prošlog stoljeća u radiju izmijenilo više od deset ravnatelja i urednika.

Ne znam što se događalo u radiju zadnjih dvadesetaak godina jer me život odveo u drugom smjeru. Onima koji su ostali treba zahvaliti što su uspjeli sačuvati kontinuitet programa. Treba zahvaliti i našoj Katici Reljanović, koja je održavala čistoću i red u Radiju i nnovinarima željnim predaha kuhala kave bez prigovora.

Na kraju bivšim i sadašnjim djelatnicima HRŽ-a čestitam 50-tu obljetnicu Radija, kao i svima onima koji su Radio podržavali i pomagali.

 

Pripremila: Viola Matagić Šinka, novinarka i dugogodišnja gl. urednica

Hitovi: 964